„U tom trenu se otvoriše oči, prepoznali smo Ga u lomljenju kruha.“

Na putu u Emaus Isus je učenicima govorio i tumačio pisma, ništa drukčije nego što je to radio prije svoje smrti. No, prepoznali su Ga tek kada je blagoslovio i razlomio kruh. Isto ono što je učinio u dvorani Posljednje večere.

 

Zanimljivo je koliko smo mi ljudi zapravo slijepi. Često ne vidimo ni prst ispred nosa, a kamoli bližnjega pored sebe. Jedna pjesma kaže: Ne čekaj da ljudi umru i da im očituješ dobrotu i da osjete tvoju ljubav: za života, brate, za života to učini. Upravo tako ne trebamo čekati pravi trenutak da pomognemo, pružimo ljubav, osmijeh, da budemo milosrdni. Jučer je već prošlo, sutra će tek doći. Sada je pravi trenutak da pružimo toplu riječ, zagrljaj, ispričamo vic, ispunimo nečije srce radošću. Sada je vrijeme za obraćenje, za novi početak.

 

Osvijestimo se kako je u euharistiji prisutan istinski i pravi Bog, koji proniče svako srce i svaki um. Isus Krist, koji može promijeniti najvećeg grešnika u najvećeg sveca. Prisjetimo se Marije Magdalene, sv. Augustina... Tek tada će nam se otvoriti oči naših srdaca i Bog će nas mijenjati kao što je mijenjao ove ljude. Prepoznat ćemo da je Bog svugdje, u svemu i svima prisutan. Prvo mu dopustimo da zaživi u nama pa da kao sv. Pavao možemo reći: "Više ne živim ja, nego u meni živi Krist."(Gal, 2, 20)

 



Dorotea Kožnjak, Frama Virovitica

Broj pregleda: 448

Objavljeno: 7 April 2019

Povratak na Početnu